Hrvatica

Kad otkuca pol sedam navečer (jel to uopće ikad otkucava ne znam i ne interesira me pretjerano), onda se nas 15-20 (ili više ako nam se posreći, dapače – yes little duck) kao navijeni počnemo kretati u smjeru sjever-sjeverozapad, ili neka druga strana, nije od životne važnosti sad, i vučemo se ko tek probuđeni zombiji do užarenog asfalta koje ima za nas presudnu funkciju – nabijanje odbojkaške lopte. Što je sunce za suncokrete to je za nas ovisnike srednjak u pola sedam.

Čučanje povećava opasnost od moždanog udara što je posebno naglašeno za defekacije, zaključili su indijski istraživači koji su obavili istraživanje na 100 pacijenta. Oni su zaključili kako čučanje povećava krvni tlak, te da se polovina svih moždanih udara događa između 5 i 9 sati ujutro

2 tjedna će ostati u Čepinu, dok mi izredamo odlaske na more. A onda nam stiže doma. Mali je počeo plakati kad smo ga ostavljali u boksu. Strašno smo vezani..obožavam tog čukca. Al tamo se već skompao s ostalim psima pa će biti ok.

Sve me nešto bockaju komarice, kuje jedne....puj!
A za divno čudo u subotu, na jezero ih nije bilo. Zakon. Dogovorili smo se da ćemo cijeli dan roštiljat, plivat, kartat, generalno gledajući zafrkavat se i uživat u ovom lijepom ljetu. Od negdje 2 do 8 smo bili na jezeru. Lijepo je sređeno pa je milina doći, i pustit mozak na pašu.
Naše društvo od jedno 20-ak članova je okupiralo čitavu novosređenu stranu. A kad je Kuzo predvečer vikao Večera , cijela postava oko i u jezeru zaletila se prema nama . Malo mesića smo se napapali, gajbe piva su isparile , ne znam kako, al eto hehe.
Zato su poneki članovi imali neke ispade, i svoj show.
A učenje vožnje u kajaku nije mala stvar. Još više kad si pijan. Od 10 pokušaja, 3 puta su uspjeli bez prevrtanja uću i kajak. A nakon dva metra 'Houston, we have a problem'
.Kapetan broda ne kuži da voda ulazi, pa se kajak pretvorio u podmornicu, i polaku utonuo. Živa komedija. Mi okolo smo se skoro podavili od smijeha. Neki čiča je pecao u blizini. Nije nas uspio upecati.
Vučko i Ledo su se našli igrat šah. Razmislila sam malo jel mi se da to gledat....hm..- NE.
Mi smo se odlučili za belu. Cviki i ja smo spušili, pa reku ajd Bibo ti mene zamijeni, odoh ja u vodu.
Uzi je pocrvenio po rukama i nigdje drugdje. Još nismo skužili kako je to moguće jer je neprestano bio bez majice, al ajd...Čudni su putevi Božji.

Pa nije noć za spavanje.

Tko dobro poznaje sebe i neprijateljaž
uvijek pobjeđuje, tko samo sebe
poznaje može jednom pobijediti, ali će drugi put pretrpjeti
poraz, tko pak ne poznaje ni sebe ni neprijatelja
neće nikad pobijediti.
(kineska)

Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge
i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol.
(I.Cankar)

Idem čitati Stephena Kinga...4 iza ponoći. Volim čitati horore po noći. Doživljaj se polako ušulja u tebe i ni ne skužiš da trzaš na najmanje zvukove. A još bolje je i kad si sam...Onda ti se svašta može pričinite . U strahu su velike oči....Pa se idem malo nahraniti strahom

Čukac mi je danas našao družicu. Mala izgleda ko vuk. Vučica. Prvo je on režao na nju kao pravi pas čuvar. Mislim da još nije bio skužio da je pas zapravo – ona. A ona je stalno nas pratila, veselo mahala repom i zabavljala se. Onda sam Rexonju pustila bliže k njoj i tako je sve počelo hehe. Čudni su ti muški – u početku je bio sav grrrrrr..njam, ko da će ju pojest a onda se rastopio ko led na suncu. Valjali su se zajedno po travi, lovili se..Ona je super, sva razigrana – baš su cool. Malo smo se i slikali, ja Rexa držim na vodilici (opasan je pa se mora, jeld) i trčkaram za njima. Toliko o privatnosti. E onda su se rastali.
Rexonja se šmuca po kući, Vučica odlutala. Ah sve su velike ljubavi tužne haha
Yeah,right

Al navečer ga puštamo samog vani, i onda imaju fore do jutra ...

,
Veki se sjeti: Imam ja jednog frenda u Americi koji pušta lijevu sisu
Svi: ?
Veki: Pa da, cura mu postala lezba pa on – ono, e mogu i ja imat sise
I eto uzima ženske hormone za lijevu sisu?!!!!
Hm....WHAT!
E da, a kak može sam za lijevu? Pa zašt ne obadvije kad već jeld...
Ajd da pušta nokte, kosu, al sisu!!

Ode moje teško zarađeno loše raspoloženje.
A evo krivca i poruke:
- DOĐI PO MENE NA VRIJEME. PONESI PARE. JAVI SANJI. ANJA NAS NEVOLI. PONESI DIGITALAC. POČEŠLJAJ SE.TO JE TO. BOK. A TKO SI TI?!

Srela sam jednog starog prijatelja. Možda sad ima 20 godina..ili 21..al godinama smo živjeli zgrada do zgrade. Tu je bila hrpa djece, jer ima nekoliko zgrada, pa smo se svi zajedno družili, i što je neizbježno – pravili sranja. Sastanci stanara su se sazivali zbog nas. Klapa za ne vjerovat. A jedno 20 nas je sigurno bilo. Sad mi se sve uspomene vraćaju...wow, kao družba Pere Kvržice, tak mi se vrti film.

Mogu reći da je izrastao u jako lijepog dečka, a nogomet je zaslužan i za istesano tijelo. Da, nogomet. Došao je na trening. U zadnje vrijeme dolaze redovito na igralište treneri se po nekoliko nogometaša i treniraju, više individualno. Zanimljivi treninzi, vidi se da se brinu i za fizičku ali i za psihičku spremnost.

Kada se anđeli ukazuju ljudima, uzimaju ljudski oblik da ne bi prestrašili ili zbunili one koji ih gledaju.

A kako smo svi zadrti odbojkaši, tu je i odbojkaška lopta. Zauzeli smo igralište, i razbacali se po pijesku ko 10 deka parizera po kili kruva. Imali smo i publiku, većinom mušku. Iako je nas bilo sam dvije cure al ajd. Dobar osjećaj kad moš skočit na loptu bez straha da ćeš oderat koljena po sto i peti put, da ćeš razderat već 7.(sedmu) trenerku koju je mama uz mrgođenje kupila i da mjesec dana nećeš moći obući ništa kraće od tri-četvrt hlača.

Prije točno 16 minuta,.da ne cjepidlačimo, jeld...

A za ekipu koja je bila 2. je igrao nitko drugi, već glavom i bradom – Mario Prišć. Mario Prišć! Uživancija za gledati. Dečko stvarno može trčati, brz je nema šta. Već i profesionalci dolaze tu igrati. Slijedeći je onda Zidane.
(E,al Mario Prišć !)

A brzo se čovjek na bolje navikne, što je je...

.Al zato se ja nikad nisam mogla potužiti na svoje gene kad su prva klasa! I to je fakat prednost danas !

Nemir je nezadovoljstvo, a nezadovoljstvo je prvi korak k napretku. Pokažite mi sasvim zadovoljna čovjeka i pokazat ću vam neuspjeh.

Od stranog jezika uvijek se prvo nauče psovke

Ono sto ljudi obicno traže od Boga u molitvi jest: da dva i dva ne budu četiri.

A bolje mi je da se na to naviknem, jer vjerujem da se u SAD-u situacija na tom području poprilično razlikuje od ovog mog malog mjestašca.